nedjelja, 06.01.2008.

II. poglavlje

Vriskala sam i vikala, ali nitko nije dolazio. Pogledala sam oko sebe. Nikoga nije bilo. Ponovo sam pogledala stravican prizor.
Moja najbolja prijateljica Catherine Jones lezala je na ledenom podu Lundera. Njezino lijepo lice postalo je potpuno bijelo. Oci su joj bile zatvorene. Njezine omiljene jeans hlace bile su prolivene tamnom krvlju. Dosla sam do nje. I ponovo vrisnula. Prizor iz bliza bio je jos gori. Imala je veliku porezotinu na celu. Pogledala sam sve stvari oko nje da ustanovim cime je mogla zadobiti te ozlijede.
Nicega opasnog nije bilo oko nje. Kada sam pogledala njezinu dugu plavu kosu vidijela sam da je mali papiric natukunut pokraj kape. Sitnim crvenim slovima pisalo je : '' Ti si slijedeca!''.

***
,,Vanessa!''-cula sam prodoran, ali ugodan glas-,, Vanessa!''- glas me i dalje zvao, pa sam odlucila da cu napokon otvoriti oci. Iznad mene stajala je niska prilika predivne kose boje meda. Bila je to Alison Jackson, no svi smo ju zvali Amy.
,,Catherine!''- to je bilo prvo i jedino sto sam uspijela izgovoriti.
,, Budi bez brige, Catherine je u bolnickom krilu. Mozes ju posjetiti cim se ustanes.''-rekla je veselo.-,, Evo ja i Corvus bas idemo tamo. Ides sa nama? ''
Nisam odgovorila. Samo sam kimnula glavom kao da potvrdujem. Brzo sam se ustala i obukla, pa krenula u bolnicko krilo.
Bolnicko krilo nase skole nalazilo se na kraju same skole, odmah do ravnateljeva kabineta. Bila je to jedna velika prostorija koja se spajala sa jos jednom sobom u kojoj je zivijela skolska bolnicarka - gospođa Sunline. Bijase to starija žena, ali uvijek nasmijesena. Imala je dugu srebnkastu kosu uvijek svezanu u cvrstu pundu. Vrlo dobra sa travama, dapace, vec se dugo bori za to mjesto.
,, Da li je sve u redu sa Catherine?''-pitala sam ju sto sam tise mogla jer me jako bolilo grlo.
,, Molim? ''-upitala me zbunjeno. Valjda nije cula sto sam joj rekla. - ,, Ah, da, gospodica Jones biti ce u redu. No mora ostati ovdje jos barem tjedan dana.''
,, Mozemo li pricati sa njom?''- Corvus Cox stajaoje iza mene.
,, Pa mogli biste.... Ali jako kratko, i samo jedna osoba.''-rekla je jos razmisljajuci.-,, Moje skromno misljenje je da bi bilo najbolje da gospodica Malfoy razgoara sa njom.''
,, Ma da, naravno.''-rekla je Amy. Dobila sam dojam da Corvus nije bio presretan sa time. Dapace, nacin na koji je zavrtio ocima potpuno me uvjerio u to.
Dosla sam do Catherine. Oci su joj bile blago zatvorene, ali nije spavala.
,, Catherine ? ''-prosaptala sam.
,,Vanessa!''-rekla je sa blagim smijeskom.-,,Kako mi je drago sto te vidim!''
,,Kako se osjecas?''-upitala sam ju, ali ovaj put i ja malo veselije
,, Vrlo dobro. Ako zanemarimo da ne osjecam 7 od 8 ne slomljenih prstiju, da imam dojam da mi okromna bundeva lezi na glavi, i najvaznije, da su mi najdraze hlace unistene. Vrlo dobro.''- osmijeh joj nije silazio sa lica. Uvijek sam voljela vidijeti Cath tako veselu. Iz svega je mogla proizvesti nesto smijesno.
Nakon 15-tak minuta pricanja sa Catherine gospođa Sunline doslovno nas je izbacila iz bolnickog krila.
Otisla sam u prostrani vrt Lunderwala. Bio je pun bijelih i plavih ruza. Sjela sam na jednu od velikih drvenih klupica uz zaledeno jezero i pocela razmisljati o jucerasnjem danu.
Sto se dogodilo?
Tko je ono napravio Catherine?
Kako sam pala u nesvijest?
I zasto se, za ime Bozje, niceg ne sjecam???

***
Nakon dugackih pola sata provedenih u vrtu, vratila sam se u Lunderwal. Topal hodnik pun veselih ucenika docekao me cim su se velika vrata otvorila. Potrcala sam prema spavaonici Lungestana. Ona se nalazila na najvisoj kuli koja je imala pogled na zaledeno jezero i cijeli Lunder. Nakon minutu ili dvije stigla sam pred veliki zid. Bio je odjeljen na tri dijela. Pogledala sam u srednji dio i glasno rekla : '' Maslac!''.
Svaki tjedan ili cak dan stvarala se nova lozinka. Vecinom su bile prilicno budalaste. Zid se maknuo u stranu pa je pred mnome stajala velika prostorija bez poda. Samo zrak. Moras jako vjerovati u sebe da ne padnes. Sjela sam na plavu fotelju blizu vatre. Pokraj kamina, stajale su crveni tulipani. Zapravo, nisu bili crveni. Zuti,plavi,bijeli... Mijenjali su boje. Do tih predivnih tulipana stajalo je malo bijelo pisamce. Sitnim rukopisom koji mi je bio vrlo poznat pisalo je Vanessa Malfoy. Otvorila sam omotnicu. Pisalo je '' Volim te! '' i bilo je nacrtano mnogo malih srca.
Sva zbunjena, otisla sam u sobu i legla na krevet. Pocela sam razmisljati o tajanstvenom obozavatelju, Catherine i cijelom jucerasnjem danu i tako utonula u san.


--------------------------------------------


Evo, ovo je bilo drugo poglavlje. Ne prekratko, nadam se. I da, znam da je kraj jako glup, ali...
Vec duze vrijeme razmisljam o povlacenju sa HPFF svijeta. Ne sa blog svijeta, jer znam da to necu moci, nego samo sa HPFF-a. Pa sto mislite o tome? Molim vas napisite to u komentarima, ali iskreno. Nemojte mi pisati da ne odlazim samo da biste bili pristojni. Necu se uvrijediti.
I druga stvar... Iskreno me jako ljuti sto su neki od vas bili toliko ' obzirni ' pa su mi ostavili svoje opise, a sada su nestali bez traga i glasa.
Ako mi se javite za pricu, onda ju citajte. Nemojte se javljati jer zelite komentare. To je ocajno.
Do drugog puta(ako ce ga biti),
Vanessa.