srijeda, 09.01.2008.

3. poglavlje

Preporuka uz citanje: Maroon 5 - Won't Go Home Without You



Probudila sam se i pogledala na mali zlatni sat na mome nocnom ormaricu. Bilo je 5:46.
,, Prerano da odem do Catherine...''-mislila sam na glas.
Otisla sam do prozora na kojemu je Catherine zaljepila neko drvo jos prosle godine da kad kod zelimo mozemo ovdje sjediti i razmisljati. Uvijek je imala briljantne ideje. Pomalo zlobne, ali uvijek briljantne.
Sjela sam na tu dasku i pogledala kroz prozor. Kisa je lijevala kao iz kabla. Bio je pocetak sijecnja, ali i vrlo neobicno vrijeme. U ovo doba godine najcesce je sve bilo ispunjeno visokim gustim snijegom. Zasada je samo padala kisa.
I dalje sam gledala kroz prozor kada sam uvidijela malu bijelu tocku. Isla je prema mome prozoru i bivala sve veca i veca.
Napokon sam shvatila sto je to. I nije mi bilo drago kad sam vidijela sto se slijedece dogodilo. Prekrasna bijela sova dosla je do mog prozora i... Zabila se u njega. Bila je to moja sova.
Sva zaplasena, otvorila sam prozor. Bila sam sva mokra od kise, ali nije me bilo briga.
Uzela sam svoju sovu iz ledene trave u koju je pala. Lijevo krilo bilo joj je potpuno savinuto. Imala je zatvorene oci. Navukla sam traperice i potrcala do bolnickog krila. Trebalo mi je dosta dugo vremena jer se nalazilo tako daleko.
Brzo sam usla. Sve je bilo zamraceno. Pokucala sam na vrata spavace sobe gospode Sunline. Ubrzo nakon moga kucanja izasla je, ali ovaj put u kucnoj haljini i bez punđe.
,, Uh, pa tko me to budi tako rano? '' –upitala je pospano i na nos stavila ogromne naocale boje tresnje.
,, Oprostite, ali...ovaj....moja sova je...stradala.''-rekla sam zabrinuto-,, Nesto joj nije uredu sa lijevim krilom.''
,, Uhh, pa ovo je vec 3. slucaj ovoga tjedna da mi ucenici dolaze sa svojim sovama.''-rekla je brzo-,,Ja cu vam uvijek pomoci, ali nisam ja strucnjak za zivotinje.''
Znala sam da ce se gospoda Sunline pomoci. Rekla je da ce sova morati ostati jos par dana kod nje, ali da ce sve biti u redu.
,, Gosodice Malfoy?''-zazvala me kad sam vec bila na izlazu. Okrenula sam se prema njoj.-,,Mozda niste primjetili, ali ovo pisamce joj je bilo pokraj krila.''
Uzela sam pismo, zahvalila se i izasla vani. Nisam jos htijela otvoriti pismo jer sam se smrzavala. Nisam si niti presvukla mokru odjecu. Trcala sam do spavaonice. Unutra je bilo prilicno toplo.
Presvukla sam se i na brzinu osusila kosu te krenula otvarati pismo.
Cim sam ga otvorila sjetila sam se one osobe koja mi je jucer poslala tulipane. Pismo je bilo njegovo. Pisalo je:

Draga Vanessa,
Ispricavam se sto sam ti jucer poslao one tulipane. Vec duze vrijeme sam zaljubljen u jednu curu, tvoju najbolju prijateljicu, ali nisam znao kako se zove, pa sam se raspitao. Rekli su mi da se ona zove Vanessa Malfoy pa je zato na porukici pisalo tvoje ime. Molim te odnesi tulipane njoj.
Jos jednom se ispricavam,
X.


Ponovo sam procitala pismo, jer ga uopce nisam shvatila. Kada je do moga jos pospanog mozga dosla ta informacija, pocela sam se smijati sama sebi.
,, Boze, Vanessa, pa koliko ti imas godina?!''-pricala sam sama sa sobom-,, Kako si i mogla pomisliti tako nesto djetinjasto?! Ljubav ne postoji.''
Ta recenica je bila jedna od rijetkih stvari u koju sam zaista vjerovala. Ljubav ne postoji. Ne postoji.

* * *

Dorucak mi je prosao prilicno usamljeno. Tek sam onda shvatila koliko sam zapravo voljela druzenja sa Catherine. Sada me samo Corvus nasmijavao.
,, Moram naci nove prijatelje!''-rekla sam sama sebi u sali.
,, I prestati pricati sama sa sobom...''-odgovorio mi je Corvus. Smijesak mu nije silazio sa lica.
,, A sto smo tako veseli danas?!''-upitala sam ga.
,, Hmm,vidijeti ces uskoro.''-rekao je.
,, Jedva cekam.''-odgovorila sam sarkasticno i vratila se u spavaonicu po knjige.
Prvi sat, 'uzivala sam' u travarstvu. Ponovo sam sjedila sa Amelie. Ali ovaj put, nije mi zapalila kosu.
Profesor Trelayski je kasnio. I nije bio dobro raspolozen. Podijelio nam je petminutne testove. Ja sam jako lose rijesila. I Amelie takoder. Ali najcudnije je bilo sto je Corvus rijesio – sve tocno.
,, Znao si rijesenja?''-pitala sam ga cim smo izasli.
,,Da!'' rekao je bez okljevanja i namignuo mi.
Onako deprimirana, stajala sam pred vratima i gledala svoj test kada je visoka prilika predivnog osmijeha stala ispred mene. Bila je to Amelie.
,,Bok!''-rekla je pomalo tuzno. Uzvratila sam joj osmijeh.-,, Znam da se ne slazemo bas dobro,ali stvarno bih voljela da se malo bolje upoznamo. Pa ne mozemo valjda ostatak godine ne razgovarati?!
,, Pa...to je vrlo vjerojatno!''-odgovorila sam joj, ali ovaj put i ja nasmijesena.
Pogledala sam ju. Cinila se kao simpaticna cura, a i ja nisam imala boljeg drustva pa sam pristala. Sljedeci sat provela sam sa Amelie. I stvarno je ispala kao odlicno drustvo. Cak mi je vrlo slicna. Odlucila sam malo drugacije gledati neke osobe iz drugih domova.
Kasnije sam imala Bezjacke studije. Ucili smo o znacajnim ljudima bezjackoga svijeta. O Nikoli Teslji, ili Tesli, nisam sigurna.
Profesorica Smith bila je proferorica Bezjackih studija, ali bila je potpuno opjednuta njima. Ponasala se kao neki fanatik. Plasi vecinu ucenika.
Meni nikad nije uspijela zapamtiti ime, ali drago mi je. Tako me nikada nista ne pita.
Poslije rucka otisla sam do Catherine. Ona se polako oporavljala. Dala sam joj pisma i tulipane. Bila je iznenadena, ali i sretna iz nekog meni nepoznatog razloga.
Do kraja dana ostala sam sa njom i pisala zadacu u bolnickom krilu, sretna, jer imam najbolje prijatelje na svijetu.

-------------------------

Evo ga! 3. poglavlje je vec tu. I biti ce ih jos puno, jer sam odlucila nastaviti pisati. Ali samo ovaj blog i malo manje postova.
Trebalo mi je dugo da odlucim, ali mislim da je najvise pomogla May, iz nekog mog razloga. I vasi komentari,naravno.
Pa hvala vam!
Ovaj post je malo duzi nego inace, ali mislim da je sasvim ok.
Jako se ispricavam svima kojima nisam komentirala, ali nesto mi ne radi sa blogeditorom, a pogotovo sa komentarima. Kod nekih mi sve dode sivo, kod nekih ne mogu upisati ime i lozinku. Pa ja se svima ispricavam, i kome ne javim za post.
Slijedeci ce biti u petak ili subotu i onda slijedeci vikend ili...ne znam... Ali potruditi cu se sto prije.

Jako vas sve volim,
Vanessa