ponedjeljak, 31.12.2007.

I.POGLAVLJE

Prije pocetka posta zelim vam svima cestitati SRETNU NOVU 2008.! Zelim vam puno toplih osmijeha, lijepih prijateljstva , novih ljubavi , mira , srece i zdravlja. Budite mi jos vise zadubljeni u Harry Potter knjige. Pisite vise postova , i dulje posteve. I uzivajte u stvarima koje volite.
A sada post....
----------------------------


,,Dobro jutro!''-rekla sam Catherine kad je sjela za Lungstanski stol tocno do mene.
,,I nije bas dobro , ali nema veze....''-odgovorila mi je zalosno.
,,Pa sto se dogodilo?''-upitala sam ju zabrinuto.
,,Missy je strgala moj esej iz preobrazbe.''-odgovorila mi je i natocila si sok od bundeve u veliku plavu casu. Missy je bila njezina mačka. Izgledala je umiljato, ali bilo je trenutaka kad bas...i nije.
,,Joj, pa to bar nije strasno!''-rekla sam i nasmijesila se-,,Ja cu ti ga napisati!''
,,Uvijek si bila prava prijateljica!''-rekla je malo bolje volje-,,Uhhh Vanessa!Što si si to napravila od ociju?''
,,Pa nista. Jednostavno sam odlucila da danas želim zelene.''-odgovorila sam joj veselo-,,Daj Cath , pa sto ako to volim raditi. Evo samo za tebe...''-rekla sam to polako i zatvorila oci. Nakon desetak sekundi otvorila sam ih. Ponovo su bile plave.U trenutku kada sam otvorila oci vidijela sam da je nas ravnatelj, prof. Brown dosao do svog visokog stola na kojem se svako jutro obracao ucenicima. Prof. Brown bio je stariji čovijek.Uhh, pa puno stariji. Bio je vilenjak, sto znaci da je bio besmrtan. Nitko u cijelom Lunderwalu nije znao koliko on ima godina, ali nagađalo se da ih ima oko 200. Kao i svako jutro poceo je svojj govor sa osmijehom na licu. Ponekada me nervirao tako...sretan. Kao da mu se u svojih 200. gdina nije dogodilo nista lose.
,,Dobro jutro, dragi ucenici!''-tu recenicu morala sa slusati svako jutro vec dvije godine. Istina, nas ravnatelj se cesto ponavljao , ali bio je dobar ravnatelj.
,,Opet ce nam govoriti isti stari govor!''-rekla sam Cath. Nije me slusala.-''Cath?!''-ponovila sam malo glasnije. Dobro,toliko glasno da se cijeli nas stol okrenuo prema meni. I ravnatelj me cuo. Ne znam kako. On jednostavno...sve cuje. Samo se nakasljao. Okrenula sam se i nastavila slusati sto ravnatelj govori. Ali i dalje sam mislila na Cath. Oci su joj bile nekako...bijele. I kada sam napokon pocela slusati ravnatelja primjetila sam da je njegov govor pri kraju.Jedino sto sam shvatila bilo je:
,, ....popodne smiju otici u Lunder. Dobar tek.''-i to je bilo sve sto sam shvatila. I jedino sto sam trebala shvatiti. Veselila sam se svakom odlasku u Lunder. Lunder je bilo malo naseljeno mjesto pokraj škole. Bilo je posebno po tome što se nalazilo pod zemljom. Obožavala sam provoditi slobodno vrijeme ondje. I Catherine također. I onda sam se sjetila Cath. Okrenula sam se prema mjestu gdje sjedi. I ona je i dalje sjedila tamo, nasmjesena. Pricala je sa Alison. I bila je potpuno normalna.
Brzo sam pojela i otišla do spavaonice po knjige. Vec sam pomalo bila kasnila pa sam trcala. Odjednom sam se zabila u nesto. Ili nekog. Pogledala sam gore. Bio je to samo Corvus Cox. I on je bio u Lungstanu. Vrlo neobicna osoba, ako se mene pita. Bio je jednostavno.... Corvus. Za glavu viši od mene, gledao me i smijao se.
,,Stvarno bih mogao paziti drugi put!''-rekla sam mu sa osmijehom na licu.
,,Hey pa nisam ja jurio po punom hodniku.''-odgovorio je veselo.
,,Ma zakasniti cu na preobrazbu.''-rekla sam brzo-,,Pa i ti trebas na preobrazbu!''
,,Ma ja sam danas bolestan!''-rekao je i namignuo mi-,,Idem se malo 'prosetati'.''-samo sam se nasmijala.
,,Ok, idem ja''-rekla sam brzo i odjurila do spavaonice. Uzela sam knjige i otisla do ucionice preobrazbe. Imala sam puno srece – stigla sam minutu prije prof. Simsons. Ona je dosla u ucionicu, kao i uvijek , namrgođena. Zadala je stranicu za mene i ostale ucenike. I po običaju, mi smo radili dok je ona citala neku knjigu. I dva sata su brzo zavrsila. Imala sam jos samo travarstvo. Profesor Trelayski bio je profesor travarstva. Podrijetlom je iz Rusije i zato ga svi ismijavaju. Ali meni je bio bas simpatican. Do danas.
,,Dobar dan! Prije nego sto pocnemo sa satom, moram vas razmijestiti jer su se neki ucenici tuzili.''-rekao je veselo-,,Pa evo neka Amelie (pri tome je pokazao jednu plavokosu djevojku iz Tringlyja), sjedne sa Vanessom.''-u tome trenutku ta cura sjela je do mene i pruzila mi ruku.
,,Amelie Jean Noemie Delacour Austen, drago mi je!''-rekla je. Pogledala sam ju i zavrtila ocima. Zapravo, jako mi je slicila. Imala je dugu plavu kosu i zelene oci. Nekom nesrecom i ja sam ih taj dan imala.
,,Vanessa.''-rekla sam bez volje.
,,Zasto nisam poslusala Cath i ostavila ih plavima?!''-mislila sam u sebi.
Sat je prosao vrlo....cudno. Pokazalo se da Amelie bas i nije olicje spretnosti. Dapace, spalila mi je kosu.
Cim su zavrsila predavanja, otisla sam u sobu , obukla se malo toplije i potrazila Cath. Nije je bilo, pa sam sama krenula prema Lunderu. Lunder je bio nesto najlijepse sto sam ja ikad vidijela. Izgledao je kao mali dvorac od leda. Sa strane su se nalazile sitne stepenice, samo sto su isle pod zemlju. Krenula sam po stepenicama. I bas kada sam mislila da cu vidijeti zaleđeno jezero i male tople kucice, vidijela sam nesto sto nikako nisam htijela vidijeti. Nisam se mogla suzdrzati da ne vrisnem.




P.S.--- Post je trebao biti prije , ali ovaj ''dražesni'' blog editor ga nije htio objaviti.
P.P.S. --- Oprostite ako je kratak , ali ovo je ipak samo uvod , tako da....
P.P.P.S. --- Iznenadila me Amelie svojim komentarom da me zamisljala niskom. Ja stvarno nisam niska ( 6. sam razred , 167 cm) . Zanima me kako me vi zamišljate pa bih voljela da uz komentar vezan za post napisete kakvu me zamisljate.

Jako vas sve volim,
Vanessa